Društvena (turbo) freska sa satiričnom žaokom
Tanja Miletić Oručević već je zapaženo režirala Šodanovu Noć dugih svjetala. I novu njegovu “tranzicijsku burlesku“, Chick lit, redateljica smatra jednako lucidnom. “Na početku imamo privid suvremenog građanskog komada, s proslavom u zagrebačkom salonu više klase. Sve je nalik popularnim telenovelama, koje daju masama zaviriti u život bogatih, slavnih i lijepih. No, tu prekrasnu zabavu, oku i uhu nadasve ugodnu, s biranom paradom najfinijih jela, pića i uzvišenih konverzacija, počinje ometati grupica otpuštenih radnika iz tvornice tajkuna - gospodara večeri...“ Preostaje, dakle, da uz sve očekivane sličnosti nekadašnjih i današnjih Glembajevih uočimo i poneku turbo razliku.
Partibrejkersi
Uz neizbježnu svečarsku notu za svaku kazališnu kuću praizvedba teksta uvijek podrazumijeva i svojevrsni rizik. No, spremnost na upuštanje u taj rizik jest ono što na svim poljima ljudskog djelovanja. pa i na razini repertoarske politike, jedino može osigurati iskorak.
Na taj smo iskorak ciljali kada smo za prvu premijeru ove sezone u HNK Mostar izabrali komad Damira Šodana Chick Lit, angažirajući Tanju Miletić Oručević za redateljicu i glumce iz svih mostarskih kazališta i pozorišta. Da uspostavimo kakvu dobru sinergiju, kako bi to rekao jedan od Šodanovih likova. I ta svemostarska kazališna sinergija je proradila. Prvi put ozbiljno nakon rata.
Pri tome. trinaesteročlani ansambl ove predstave na čelu s redateljicom i svim suradnicima. nije ostao na razini teatarskog ekvivalenta za jeftinu političku mantru o spajanju dviju obala. Ova predstava ne pristaje biti niti oruđe političkog nadmudrivanja, niti nudi prostor za nostalgiju i zaključke kako je moglo biti. Ona ne popravlja prošlost, nego nudi zalog za budućnost, tematski hrabro zadirući u srž današnjice, bremenite ponajprije socijalnom nepravdom na svim razinama i stranama. To je ono što je tako iskreno i snažno okupilo glumce na ovom projektu. Ta svijest, ne samo o tome, kazano jezikom političke korektnosti, da mnogi od njih praktično prvi put rade zajedno. nego da se lako mogu identificirati s općom društvenom obespravljenosti u kojoj su kultura, a poglavito kazalište, marginalizirani do te mjere da su postali dragovoljni sudionici vlastite eutanazije.
Zato zagrebačka vila kao mjesto gdje se odvija radnja ovog komada. koja groteskno zaudara na novoglembajevštinu s početka 21. stoljeća, a ispred koje prosvjeduju otpušteni radnici, uspostavlja tako neposredan komunikacijski kanal s publikom. Publikom kojoj se žablja perspektiva nameće, ne kao posljedica scenske uvjetovanosti, nego dosljednog idejnog učinka cijele predstave. Ova nas predstava jednostavno mora gledati s visoka. Ona nas gleda barem kao saveznike jednom remetilačkom faktoru, koji se nenajavljen usudio doći na jedan party. Taj je Šodanov „party“ nagrađen trećom nagradom na natječaju Ministarstva kulture RH 2012. za nacionalnu nagradu Marin Držić za najbolji dramski tekst.
Hrvatsko se narodno kazalište u Mostaru usudilo praizvesti ga. kao pravi partybreaker.
Dragan Komadina, dramaturg
Redateljica Tanja Miletić Oručević
Dramaturg i autor adaptacije Dragan Komadina
Scenografkinja i kostimografkinja Lejla Hodžić
Glazba Atilla Aksoj
Ton Mladen Andrijanić
Svjetlo Zoran Ćorluka
Fani Crnjac Jelena Kordić Kuret
Ivica Crnjac „Crni“ Ivo Krešić
Bosiljko Kujundžić „Boss“ Miro Barnjak
Vlč. Časlav Ambroz Medić Robert Pehar
Branimir Briškulić „Briškula“ Nedžad Maksumić
Alma Svalina Diana Ondelj-Maksumić
Abu Aziz Guru Babaja Velimir Pšeničnik Njirić
Dr. Grgur Hrvoje Emir Spahić
Nikolina Angela Bulum
Jure Čitluk „Čunjac“ Ivan Skoko
Ivan Sunara „Suri“ Saša Oručević
Vicko – „Krpa“ Igor Vidačković
Manda – „Mendy“ Nikolina Marić
Prosvjednici Leo Smoljan, Branko Kuzmanović, Mili Janjić, Zorislav Galić