Brze scene izmjenjuju se s lirskim, intimnim situacijama. „Jedan od razloga zbog kojih radim Carmen je njena emotivnost. Volim emotivne predstave!“ kaže Ďurovčík.

Ljubavna priča s tragičnim krajem filozofska je i pokretna stilizacija. Ona sjedinjuje dva svijeta, dvije filozofije: libertarijansku i konzervativnu. Taj spoj rezultira nerazumijevanjem koje je uzrok svega što se događa na sceni. Autor temu iznosi u formi totalnog teatra u kojem se emocija prenosi jedinstvom glazbe, plesa i dramske ekspresije. Poštujući izvorni libreto predstavu je temeljio na glazbi Bizeta i Ščedrina. Osnovni zaplet i likovi su onakvi kakve dobro znamo, no u isto vrijeme s mnogo parafraziranja, s mnogo prostora za vlastita tumačenja. Folklorni elementi prisutni su u Carmen Slovačkog plesnog kazališta ali to nipošto nije folklorna predstava.