Mnogo je bijesa i ljutnje u Dežulovićevim tekstovima, mnogo je pitanja, ali i mnogo dobrog humora, pa čak i simpatija prema vjeri; toj, kako kaže pisac, najrazumljivijoj od svih čovjekovih slabosti. Ključ za čitanje SummeAtheologiaepronašao sam u posljednjem tekstu u zbirci, svojevrsnoj (ne)vjerničkoj autobiografiji autora pod naslovom Ja, Bog i moja baba Kata. Svatko od nas vjerojatno je imao nekog djeda ili baku, oca ili majku, kojima je bilo od iznimne važnosti da, baš kao i oni, budemo aktivni članovi Katoličke crkve, primimo sve sakramente, redovito pohađamo vjeronauk i sudjelujemo u drugim župnim aktivnostima.
Moja (ne)vjernička autobiografija zvala bi se, recimo, Ja, Bog i moj tata Branko, i mnogo je tu pomiješanih osjećaja. Vjerojatno je zbog toga protagonist ove predstave jedna obitelj – Otac, Sin i Majka, koji su daleko od idealizirane, mitološke slike svete obitelji. Oni su nam, u svojim trzavicama, prilično nalik (na sliku svoju stvori čovjeka, zar ne?) i podsjećaju nas da naše nesreće, suprotno slavnoj Tolstojevoj rečenici, i nisu tako ekskluzivne.
Hrvoje Korbar