Uspostavljajući relacije sa stvaralaštvom Oscara Wildea, koji kritiku razumijeva neodvojivom od svakoga stvaranja, kao metodologiju umjetnosti, kao što je to postavio u tekstu Kritičar kao umjetnik (1891), knjiga Nataše Govedić promišlja kritiku i kao umjetnost i kao način razmatranja umjetnosti. Kritika je prije svega shvaćena kao dijalog između različitih stvaralačkih i recepcijskih grupacija jer nam kritičko mišljenje i mišljenje kritike kao dijaloški proces raskrčuju put iz raznih oblika zatočenosti, ograđenosti i isključivanja.
Ponekad nam treba i nekoliko godina odmaka da “dostignemo” djelo koje smo oblikovali. Djelo definitivno nastaje iz kritičke kompetencije umjetnika, ali onda nadmašuje svoja ishodišta i traži nove kritičke jezike. Rekla bih da ih traži i od svojih autora, ne samo od zajednice kojoj se obraća. Kao da umjetnost stalno teži stanju veće kritičnosti.
Nataša Govedić
To je knjiga koja zadivljuje autorskom erudicijom. - Sibila Petlevski
Umjetnost nikad nije u onome što, jer kad bi bila u onome što, top liste bile bi dovoljne. Ona je uvijek u kako.
U slučaju Nataše Govedić dobra kritika je istodobno i istraživanje i slušanje, kreacija i (re)kreacija, i znanje i novost,
i umješnost i igra. - Evelina Rudan