Franza Jägerstättera (1907. – 1943.) po svemu običnog obiteljskog čovjeka, Drugi svjetski rat zatekao je na njegovoj njivi u austrijskom St. Radegundu. Međutim, nakon što je na početku 1943. godine kod novačenja u Oružane snage Njemačke iznio prigovor savjesti te odbio pod oružjem služiti nacionalsocijalizmu, započinje njegova po svemu iznimna životna priča.
Franzov šestomjesečni boravak u austrijskim pa njemačkim zatvorima obilježen je otporom i borbom za istinu, vjeru i ljubav, bez kojih Franz nije mogao zamisliti svoj život. Na isti način nije želio izbjeći ni smrtnu kaznu, koja je izvršena osobito okrutnom egzekucijom pod giljotinom u berlinskom zatvoru Brandenburg Havel 1943. godine.
Životna priča Franza Jaegerstattera neodjeljiva je od vremena u kojem je nastala i režima pod kojim je završena, ali istovremeno svojom dubokom humanosti potpuno nadilazi i vrijeme i mjesto svojeg odigravanja. Predstava „Franz“ u tom se smislu naslanja na biografske podatke iz života Franza Jägerstättera, kao i na pisma te druge zapise kojima je nastojao obrazložiti svoju moralnu i ljudsku poziciju, u borbi za vlastita uvjerenja, a s velikim osjećajem poniznosti pred samim životom.
Životna priča Franza Jaegerstattera neodjeljiva je od vremena u kojem je nastala i režima pod kojim je završena, ali istovremeno svojom dubokom humanosti potpuno nadilazi i vrijeme i mjesto svojeg odigravanja. Predstava „Franz“ u tom se smislu naslanja na biografske podatke iz života Franza Jägerstättera, kao i na pisma te druge zapise kojima je nastojao obrazložiti svoju moralnu i ljudsku poziciju, u borbi za vlastita uvjerenja, a s velikim osjećajem poniznosti pred samim životom - Tomislav Zajec
Tekst je čista emocija, otpor čovjeka koji je odbio s oružjem u ruci boriti se za nacističku Njemačku te je, nakon što je unovačen, uložio priziv savjesti. Ono što ima najveću težinu jest način na koji Zajec portretira jednog sasvim običnog, malog čovjeka, kojeg je Drugi svjetski rat zatekao na njegovoj njivi, u sretnom braku sa ženom s kojom ima tri malene kćeri. - Bojana Radović za večernji.hr