Svjetlo juga: Slikar Rudolf Bunk između Njemačke i Jugoslavije
Ostalo
Predstavljanje knjige Bojane Denegri

Svjetlo juga: Slikar Rudolf Bunk između Njemačke i Jugoslavije

Prof. dr. sc. Aleksandar Jakir i Ilija Ranić predstavit će knjigu Bojane Denegri Svjetlo juga: Slikar Rudolf Bunk između Njemačke i Jugoslavije u foyeru HNK Split u ponedjeljak, 25. travnja. Slobodan ulaz. 

 

 

Svjetlo juga: Slikar Rudolf Bunk između Njemačke i Jugoslavije

Životni put obitelji Bunk izniman je primjer njemačko-hrvatskog interkulturalizma,  ali i europskog antifašizma i transkulturalizma. Ovo obiteljsko svjedočanstvo, u interpretaciji Bojane Denegri, predstavlja vrijedan  izvor za povijest ne samo tadašnjih kulturnih prilika nego otvara i nove perspektive na predratnu, ratnu i poratnu stvarnost u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Autorica je 1997. godine počela sustavno rekonstruirati i sređivati očevu umjetničku, dokumentarnu i arhivsku ostavštinu te organizirati izložbe i javna predstavljanja očeva opusa u Njemačkoj, Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama. Ovom knjigom – preplećući svoje, majčino i očevo iskustvo – autorica svjedoči o vremenu u kojemu je stvaralaštvo bilo nerazlučivo od drame društva i svijeta u kojemu je nastajalo.

Knjigu je s njemačkog prevela Truda Stamać, recenzenti su prof. dr. sc. Aleksandar Jakir i dr. sc. Ana Šeparović, stručni redaktor je dr. sc. Matko Globačnik, a urednici Ilija Ranić i dr. sc. Drago Roksandić, prof. emeritus, koji je i pisac pogovora.

 

Bojana Denegri (Split, 1942.), njemačka slavistica, romanistica i anglistica, Hamburžanka, kćerka je njemačkih antifašista-emigranata Marianne i Rudolfa Bunka, dijete obitelji koja je svoj opstanak najprije slučajno, a potom svjesno unijela u predratnu, ratnu i poratnu dramu hrvatskog i jugoslavenskog društva. Po nacističkim mjerilima otac Rudolf bio je „entarteter Künstler“ („izopačeni slikar“), a kako se svojih estetskih i vrijednosnih, humanističkih orijentira nikada nisu odricali ni on ni njegova supruga, živjeli su nerijetko doslovno na ezgistencijalnom rubu. Autorica piše o svome ocu kroz prizmu prepletenih majčinih i svojih vlastitih sjećanja i naknadnih dokumentarnih rekonstrukcija situacija, ali i njihovih iluzija, imaginacija i nadasve umjetničkih, kulturnih i javnih praksi. S dramatičnim promjenama situacija od 1938. do 1939., od 1939. do 1941., od 1941. do 1943., od 1943. do 1945. te od 1945. sve do 1958. godine, kada obitelj biva prisiljenom napustiti Split i iseliti se u Njemačku. Koločep, Trogir, Split, Lipik, Hvar, El Shatt i ponovo Split ambijenti su u kojima se obitelj uvijek iznova traži, ali i ostvaruje privatno i javno. U njima i s njima se nalazi i Bojana na način koji je presudno opredijelio i sav njezin potonji život, nakon što je kao 15-godišnja djevojka napustila Split, Hrvatsku i Jugoslaviju.