Kad se jednako rugaš svima, i lijevima i desnima, i idealistima i realistima, i crvenima i crnima, moraš biti siguran u sebe. Ivan Vidić to jest, a pritom je i siguran u svoj pogled koji aktere i situacije vidi u pravom svjetlu kao i u svoj rukopis kojim sve to može zagrnuti nadrealnim. Kad se takvog teksta, ujedno sasvim realnog i sasvim irealnog, dohvati redatelj kalibra Paola Magellija, svjetovi i uvjerenja ruše se na pozornici naizgled sami od sebe. Upravo kao i u zbilji. No, u kazalištu je, a pogotovo ako je riječ o Zagrebačkom kazalištu mladih i njegovom pomlađenom ansamblu, to ipak zabavnije.
Iogr Ružić, izbornik 27. Marulićevih dana
KAMENOM PO GLAVI
ILI
KOME JE VRUĆI KRUMPIR U RUCI
Čekali smo to 21.stoljeće, sjećam se, kao da će ono samo i po prirodi stvari riješiti naše stare, povijesne probleme. Da će dugo očekivana svijetla budućnost rastjerati mrak poznatih nedoumica. A onda smo s , potpuno nespremni, zatekli u Vremenu novih tehnologija, otuđenih komunikacija, globalizacija, tranzicija, privatizacija, diskriminacija… i na kraju demokracija koje su se mehanizmom dizanja ruku onih što su oteli većinu brzo prometnule u demokrature. Vremenu koje nas svojom brzinom i nerazumijevanjem različitosti gura na margine dostojanstva, koje ukida ostatke naših Utopija, zabranjuje nam snove, briše naše zabrinute Identitete.
Teatar, da bi opstao u takvom vremenu i oteo mu, označio i opravdao svoj prostor, mora imati – razlog. Pozornica ostaje mjesto različitih estetika, ali prestaje biti alibi za ne postavljanje pitanja, za ne postojanje emocija.
Koji je razlog za Noćni život?
Zapitati se je li pobuna danas moguća? Je li revolucija danas samo prašnjavi dio historijskog pamćenja? Mogućnost preokreta tek isprazna tlapnja? Tema ovog Vidićevog komada jesu različiti pokušaji otpora represivnom, depresivnom. Vrijeme, mjesto i nezadovoljstvo spojilo je ljude različitih generacija, društvenih statusa, životnih odabira. Ali izgubljenost u besperspektivnosti svakodnevice, potraga za emocijama, borba za ostvarenje vlastitog identiteta – zajednička im je. Veže ih potraga za iznevjerenim očekivanjima, za zagubljenim identitetom. Za identitetom čiji su parametri ostavljeni na redefiniranje ovoj našoj suvremenosti. Stoga oni snuju pobunu nadajući se promjeni koja bi ima dala vlast u ruke. Vlast koja bi im vratila kontrolu nad vlastitim sudbinama. No u ruke dobivaju tek vrući krumpir pa pobuna naših junaka ostaje tek još jedan uzaludan pokušaj, nedozvoljeni san. Osuđen na neuspjeh prije nego što je i započeo. A mi smo, na ovim prostorima, već navikli na sizifovske pokušaje, dobili smo kamenom po glavi. Zato imamo potrebu pokazati taj kamen, smrviti ga. Pojesti svoj vrući krumpir. Noćni život kao literarni predložak stoga omogućava kazališni dijalog s ovim prostorom i publikom ove predstave.
Željka Udovičić Pleština
Premijera: 23. prosinca 2016.
Trajanje predstave:oko 120 minuta