Međunarodna koprodukcija HNK Ivana pl. Zajca (Rijeka), HAU Hebbel am Ufer (Njemačka), Wiener Festwochen (Austrija), Slovensko mladinsko gledališče (Slovenija), Kunstfest Weimar (Njemačka), Zürcher Theater Spektakel (Švicarska) i Internacionalni teatarski festival MESS (BiH), uz podršku German Federal Cultural Foundation (Njemačka)
Inspirirana kultnim romanom Petera Weissa Estetika otpora, predstava Naše nasilje i vaše nasilje širom otvorenih očiju promatra Europu naivno zatečenu izbjegličkom krizom, Europu koja spremno zaboravlja na svoju kolonijalnu prošlost dok jednako tako spremno i s iskešenim zubima zatvara granice tisućama onih koji bježe upravo pred posljedicama europske i američke politike. Dvadeseto stoljeće kao da je uporno radilo samo na jednom – poticanju nacionalnih narcizama koji su jednu masu učili da je bolja od drugih, pri tom namjerno zaboravljajući da je već sama isključivost oblik nasilja. Dvadeset i prvo stoljeće nastavilo nas je učiti istim lekcijama, samo ubrzanim ritmom koristeći se nepogrešivim oružjem: strahom. Brižno građenu sliku snažne, sjajne Europe nepovratno nagriza rastuća paranoja od terorističkih napada i od svukud nam se šalje samo jedna poruka: nigdje više niste sigurni. Strah je ipak najsigurniji preduvjet za mržnju.
Stoga će nam predstava Naše nasilje i vaše nasilje postaviti neka možda vrlo neugodna pitanja: Jesmo li svjesni da naše blagostanje ovisi o tisućama mrtvih na Bliskom Istoku? Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata, trebamo li se s ponosom nazivati Europljanima ili se Europe trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice europske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? I gdje se u svemu tome nalazimo mi, gledatelji ove predstave dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim, odigranim prizorima, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima diljem Europe?
Ovoga puta Oliver Frljić secira temu koja naizgled nije domaća, iako je toliko globalna da je nemoguće ne razumjeti je i kao našu. Navodni sraz civilizacija, čiji su rezultat vjerski ratovi, terorizam, fundamentalizam i redukcija građanskih sloboda, ova predstava čita iz brehtijanski antikapitalističkog ključa, a po sličnim principima odustaje i od suptilnije dramske forme. Međutim, snaga poruke koju nudi nije samo etička, nego se vještim režijskim domišljajima pretvara u estetiku – estetiku upozorenja i otpora, kako i glasi naslov romana Petera Weissa kojim je inspiriran ovaj međunarodni projekt.
Igor Ružić, izbornik 27. Marulićevih dana
Trajanje predstave:oko 70 minuta