Noćni život
Drama
Ivan Vidić

oko 120 minuta

Noćni život

Tema Vidićevog komada jesu različiti pokušaji otpora represivnom, depresivnom. Vrijeme, mjesto i nezadovoljstvo spojilo je  ljude različitih generacija, društvenih statusa, životnih odabira. Ali izgubljenost u besperspektivnosti svakodnevice, potraga za emocijama, borba za ostvarenje vlastitog identiteta – zajednička im je.

Noćni život

Kad se jednako rugaš svima, i lijevima i desnima, i idealistima i realistima, i crvenima i crnima, moraš biti siguran u sebe. Ivan Vidić to jest, a pritom je i siguran u svoj pogled koji aktere i situacije vidi u pravom svjetlu kao i u svoj rukopis kojim sve to može zagrnuti nadrealnim. Kad se takvog teksta, ujedno sasvim realnog i sasvim irealnog, dohvati redatelj kalibra Paola Magellija, svjetovi i uvjerenja ruše se na pozornici naizgled sami od sebe. Upravo kao i u zbilji. No, u kazalištu je, a pogotovo ako je riječ o Zagrebačkom kazalištu mladih i njegovom pomlađenom ansamblu, to ipak zabavnije.

Iogr Ružić, izbornik 27. Marulićevih dana

 

KAMENOM PO GLAVI

ILI

KOME JE VRUĆI KRUMPIR U RUCI

 Čekali smo to 21.stoljeće, sjećam se, kao da će ono samo i po prirodi stvari riješiti naše stare, povijesne probleme. Da će dugo očekivana svijetla budućnost rastjerati mrak poznatih nedoumica. A onda smo s , potpuno nespremni, zatekli u Vremenu novih tehnologija, otuđenih komunikacija, globalizacija, tranzicija, privatizacija, diskriminacija… i na kraju demokracija koje su se mehanizmom dizanja ruku onih što su oteli većinu brzo prometnule u demokrature. Vremenu koje nas svojom brzinom i nerazumijevanjem različitosti gura na margine dostojanstva, koje ukida ostatke naših Utopija, zabranjuje nam snove, briše naše  zabrinute Identitete.

Teatar, da bi opstao u takvom vremenu i oteo mu, označio i opravdao svoj prostor, mora imati – razlog. Pozornica ostaje mjesto različitih estetika, ali prestaje biti alibi za ne postavljanje pitanja, za ne postojanje emocija.

Koji je razlog za Noćni život?

Zapitati se je li pobuna danas moguća? Je li revolucija danas samo prašnjavi dio historijskog pamćenja? Mogućnost preokreta tek isprazna tlapnja? Tema ovog Vidićevog komada jesu različiti pokušaji otpora represivnom, depresivnom. Vrijeme, mjesto i nezadovoljstvo spojilo je  ljude različitih generacija, društvenih statusa, životnih odabira. Ali izgubljenost u besperspektivnosti svakodnevice, potraga za emocijama, borba za ostvarenje vlastitog identiteta – zajednička im je. Veže ih potraga za iznevjerenim očekivanjima, za zagubljenim identitetom. Za identitetom čiji su parametri ostavljeni na redefiniranje ovoj našoj suvremenosti. Stoga oni snuju pobunu nadajući se promjeni koja bi ima dala vlast u ruke. Vlast koja bi im vratila kontrolu nad vlastitim sudbinama. No u ruke dobivaju tek vrući krumpir pa pobuna naših junaka ostaje tek još jedan uzaludan pokušaj, nedozvoljeni san. Osuđen na neuspjeh prije nego što je i započeo. A mi smo, na ovim prostorima, već navikli na sizifovske pokušaje, dobili smo kamenom po glavi. Zato imamo potrebu pokazati taj kamen, smrviti ga. Pojesti svoj vrući krumpir. Noćni život kao literarni predložak stoga omogućava kazališni dijalog s ovim prostorom i publikom ove predstave. 

Željka Udovičić Pleština

Premijera: 23. prosinca 2016.

 

Trajanje predstave:oko 120 minuta

Autorski tim

Redatelj Paolo Magelli
Dramaturginja Željka Udovičić Pleština
Scenografi  Željko Burić, Boris Greiner
Kostimografkinja Doris Kristić
Skladatelj Ljupčo Konstantinov
Asistenti redatelja  Aleksandar Švabić, Lovro Krsnik
Pomoćnica redatelja  Tamara Damjanović

Uloge

Šef policije i Studenski kapelan Milivoj Beader 
Dora Hrvojka Begović:
Majka Katarina Bistrović Darvaš
 Nezaposleni Zoran Čubrilo
Tea Nataša Dangubić
Gospođa Hortenzija Doris Šarić Kukuljica
Vlado Frano Mašković
Umirovljenik Pjer Meničanin
Profesor Sreten Mokrović
Sveti Filip i Jakov Filip Nola
 Barbara Barbara Prpić
Gospođa Durancija Urša Raukar
Melisa Lucija Šerbedžija
Igor Vedran Živolić 
Sofija Anđela Ramljak