Baletne večeri na Sustipanu u sklopu 61. Splitskog ljeta nastavljaju se izvedbama baleta Tramvaj zvan čežnja koje su na programu 22, 23. i 26. srpnja s počekom u 21 sat. U režiji i koreografiji Dinka Bogdanića, a na glazbu Mladena Tarbuka predstavu je Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno izveo u svibnju ove godine na pozornici u kazališnoj zgradi. U predstojećim izvedbama na sceni pod vedrim nebom splitskog poluotoka Sustipan kao protagonisti u glavnim ulogama plesne adaptacije izmjenit će se tri postave interpreta glavnih uloga.
Baletne večeri na Sustipanu u sklopu 61. Splitskog ljeta nastavljaju se izvedbama baleta Tramvaj zvan čežnja koje su na programu 22, 23. i 26. srpnja s počekom u 21 sat. U režiji i koreografiji Dinka Bogdanića, a na glazbu Mladena Tarbuka predstavu je Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno izveo u svibnju ove godine na pozornici u kazališnoj zgradi. U predstojećim izvedbama na sceni pod vedrim nebom splitskog poluotoka Sustipan kao protagonisti u glavnim ulogama plesne adaptacije izmjenit će se tri postave interpreta glavnih uloga.
Baletne večeri na Sustipanu u sklopu 61. Splitskog ljeta nastavljaju se izvedbama baleta Tramvaj zvan čežnja koje su na programu 22, 23. i 26. srpnja s počekom u 21 sat. U režiji i koreografiji Dinka Bogdanića, a na glazbu Mladena Tarbuka predstavu je Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno izveo u svibnju ove godine na pozornici u kazališnoj zgradi. U predstojećim izvedbama na sceni pod vedrim nebom splitskog poluotoka Sustipan kao protagonisti u glavnim ulogama plesne adaptacije izmjenit će se tri postave interpreta glavnih uloga.
Tako će u ulozi Blanche DuBois, neurotične dame s propalog imanja na američkom Jugu u prvoj izvedbi nastupiti Albina Rahmatullina, u onoj od 23. srpnja Elena Nikolaeva, a u nedjelju 26. srpnja Irina Čaban Bilandžić. U ulozi Stanleya Kowalskog, muža Blancheine sestre Stelle nastupit će Ivan Boiko, Mircea Munteanu i Artjom Žusov, dok će ulogu Stelle Kowalski igrati Simona Caputo u prve dvije izvedbe, te Katerina Kuznjecova u trećoj.
Balet Tramvaj zvan čežnja nastao je po motivima istoimene drame Tennessee Williamsa, jednog od naslavnijih djela američke suvremene drame 20. stoljeća. Djelo je poznato mnogim generacijama. Prvo kao nagrađivana drama Elije Kazana iz 1947, s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi, potom kao još popularniji film istog redatelja iz 1952, a onda i kao opera skladatelja i dirigenta Andre Previna iz 1995. Desetak godina nakon Previnove opere i hrvatski skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk, jedan od najsvestranijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, vratio se predlošku Kazanova djela da bi za njega napravio baletnu glazbu na libreto Sanje Ivić. Tarbukova je glazba stvarana u bliskome dosluhu s plesnim pokretima, a u strukturalnome pogledu predstavlja dobro promišljen i vješt kolaž različitih stilskih fragmenata ojačanih naknadnom intervencijom elektronike. Dramske tokove baletna priča sažima tako da lijepu, ali razmaženu i neurotičnu Blanche DuBois zatičemo kako sjedi na bolničkom krevetu, a pri tom joj se priviđaju i u navalama komešaju svi likovi iz njezina života. Liječnik preuzima skrb o njoj, ona se grči... Stavljaju joj luđačku košulju...
Balet Tramvaj zvan čežnja praizveden je u HNK Zagreb 2005, kada je za njegovu koreografiju Dinko Bogdanić dobio i Nagradu hrvatskog glumišta. Splitsku je premijeru Dinko Bogdanić „ljubavi radi“ posvetio uspomeni na veliku balerinu Miju Čorak Slavenski. Kostimografiju predstave potpisuje Dženisa Pecotić, a scenografiju Dinka Jeričević, libreto i dramaturgiju Sanja Ivić, a oblikovanje svjetla i tona Srđan Barbarić i Petar Ivanišević.