Elektronička glazba često je u fokusu skladateljskih interesa Gordana Tudora (1983.) saksofonista, skladatelja, pedagoga i gorljivog promicatelja suvremene glazbe. ARP koncert za saksofon i orkestar nastao je pocetkom 2019. godine na nagovor maestra Lipanovica i skladan je za Orkestar splitskog HNK. Premda je skladba akustična njeni se korijeni mogu pratiti do svog elektroničkog izvora, kultnog sintesajzera ARP, popularnog u glazbi sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je bio izvorom zvučne estetike u znanstvenofantastičnim filmovima tog vremena. Gordan Tudor započeo je glazbenički put u rodnom Splitu, a saksofon je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2004. Studij nastavlja u Amsterdamu gdje diplomira cum laude 2006, a usavršava se kod glasovitog francuskog saksofonista Claudea Delanglea.  U Amsterdamu i Parizu studira i elektorakustičku kompoziciju, te je usporedno sa izvođačkom karijerom počinje sve prisutniji i kao skladatelj. Višestruki je pobjednik državnih i međunarodnih saksofonističkih natjecanja, te dobitnik brojnih uglednih nagrada. Solistički nastupa uz sve najvažnije orkestre i komorne ansamble u Hrvatskoj, te surađuje s nizom svjetskih dirigenata i ansambala. Njegova glazba izvođena je u Nizozemskoj, Poljskoj, Austriji, Češkoj, Francuskoj, SAD-u, Srbiji itd.

Concertino za klarinet rano je djelo Ante Grgina (1945), skladatelja i klarinetista nastalo još za njegovih studentskih dana, entuzijastično nadahnuto glazbom velikog jazz klarinetista, Artiea Shawa. Prva verzija za klarinet i jazz orkestar nastala je 1966. godine, da bi naknadno skladbu orkestrirao za simfonijski orkestar. Džezistički grifovi, glissanda ili tzv. smear, brze lepršave melodije koje „jurišaju“ od jednog do drugog kraja raspona klarineta, kao i neumorni ritam swinga i akcenti limenih puhača, neke su od kvaliteta koje ovaj koncert svrstavaju među najljepše primjere koncertantne glazbe nadahnute jazzom. Rođen u Kaštel Novom glazbeno obrazovanje započinje u Splitu, a diplomira na beogradskoj Muzičkoj akademiji 1969. Od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća počinje graditi iznimnu izvođačku karijeru. Brzo je prepoznat i na međunarodnoj sceni kao vrhunski virtuoz svog instrumenta. Skladanjem se bavi od mladosti, kada nastaju njegova prva djela. U fokusu njegovih interesa su puhački instrumenti. Sklonost slobodnoj formi, tonalna harmonija, utjecaj jazza, ali i balkanskih ritmova, te virtuozna melodijska kvaliteta, koja do maksimuma ističe karakter zadanog instrumenta, glavne su osobitosti njegova skladateljskog rukopisa. Kombinacija jazza i popularne glazbe s klasičnim glazbenim nasljeđem u glazbi Ante Grgina pokazuje srodnost s glazbom nekih od najvećih skladatelja američkog kontinenta, poput Gershwina ili Bernsteina, ali važni su i utjecaji ranijih majstora, poput Mozarta ili Rossinija.

Orkestar splitske Opere tijekom prošle i ove sezone te Splitskog ljeta do sada je izveo sedam od devet simfonija Ludwiga van Beethovena. Na predstojećem koncertu izvest će Šestu simfoniju u F-duru op. 68, poznatu i kao Pastoralna. Ljubav prema prirodi bila je neizostavnim dijelom osobnosti Ludwiga van Beethovena (1770 - 1827), ali i nešto osobito imanentno vremenu u kojemu je živio, u kojem su se, u odjecima doba prosvjetiteljstva i osvitu ranog romantizma, spajala različita poimanja prirode, koja je bila neizostavan dio tadašnje filozofske misli i umjetničkog stvaranja i koju se doživljavalo kao utočište ali i kao neshvatljivu, prijeteću divljinu. Sve te ideje i različite osjećaje  koje priroda budi donose pet stavaka ove Beethovenove simfonije. Premda je zasigurno poznavao iz Haydnovih oratorija i simfonija primjere evokacija ptičjeg pjeva, zujanja pčela, dizanja ljetne oluje u orkestru, Beethoven je prvi koji je zvukove i nadahnuće prirode pretočio u simfonijsku formu. Pastoralna simofonija u cjelini razvija se na prirodan način, u velikim valovima zvuka, koji se sporo kreću, harmonije se mijenjaju bez ikakve žurbe, molskih tonaliteta gotovo da i nema, kao ni velikih napetosti. Oluja u kratkom četvrtom stavku javlja se na idealnom mjestu, unoseći potrebnu tenziju u simfonijsku formu, ali tako da prevladavajući karakter simfonije ostaje blag i vedar.