Simfonijsku poemu In memoriam, nastalu 1998, Vlado Sunko posvetio je Nikoli Radiću Trli, branitelju rođenom 1946. koji je život izgubio 1992, te “U čast i na sjećanje poginulim braniteljima Domovinskog rata i svima koji su dali život za ideale slobode i mira“. „Jednostavačni program simfonijske poeme sastavljen je od deset razlikovnih emocionalnih stanja - slika iz tog ratnog vremena, nizanih prema kronološkom slijedu, koje se glazbeno pretapaju u jedinstvenu cjelinu“ kaže autor o djelu koje će na predstojećem koncertu doživjeti svoju prvu javnu izvedbu. Glazbeno djelovanje Vlade Sunka (Split, 1954) neraskidivo je vezano uz dalmatinsko podneblje, iz kojega gradi svoju osobnost kao skladatelj, dirigent i pedagog. Završivši studij teorije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u Splitu brzo stječe autoritet kao zborovođa Gradskog zbora Brodosplit (od 1988) s kojim njeguje širok repertoar, ali u kojemu se ističu upravo skladbe koje odišu arhaičnom ljepotom dalmatinskog pučkog pjevanja. Medij pjevačkoga zbora prvi je koji ga intrigira i kao skladatelja, a njegove skladbe za zbor osvajaju i niz nagrada na natjecanjima i festivalima. U mnogima od njih, od niza komornih skladbi, pa do obimnijih djela, sasvim se jasno čuju utjecaji glazbe dalmatinskog podneblja, bilo u tijesnim intervalima, zbijenim ritmovima, bilo u mekim obrisima pjevnih melodija, koje često počivaju na modalnoj harmonijskoj potki.

Carl Ditters von Dittersdorf (1739 -1799) nakon smrti je pao u sjenu svojih velikih suvremenika, Haydna, Mozarta i Beethovena, no njegova glazba pruža sve užitke klasičnog stila, od galantnog do predromantičnog uzburkanog stila „Sturm und Dranga“. Njegova Sinfonia concertante više je pastoralna simfonija s dvije izražene solističke dionice nego koncert, jer solisti s orkestrom  ostvaruju ravnopravan partnerski odnos. Ovaj hibridni žanr zapravo je koncert za više instrumenata, koji korijene vuče iz baroknog concerto grosso, a karakterom je virtuozan, vedar, najčešće skladan u durskom tonalitetu, obilujući melodijskom raznolikošću.

Peta simfonija u c-molu Ludwiga van Beethovena, zajedno s njegovom Devetom, najslavnija je simfonija u glazbenoj literaturi, u kojoj kao da je dan nacrt ljudskih osjećaja, romantičnih pobuda, nagnuća, ostvarenja, ljudskosti same. U svojoj kritici djela E. T. A. Hoffmann napisao je da ono “neodoljivo odnosi slušatelja u čudesno kraljevstvo beskraja“. Beethovenova nepogrešiva simfoničarska logika i čudesna glazbena aura, stvaraju ovom simfonijom djelo koje se može tumačiti na više razina: u njoj nalazimo vrijednost višu od same glazbe, umjetničko djelo koje nosi prosvjetiteljske ideje etike, humanosti, morala - možda njezin moto, ako je vjerovati svjedočanstvu Beethovenova tajnika Antona Schindlera, doista predstavlja “sudbinu koja kuca na vrata“.

Pavle Dešpalj jedan je od najistaknutijih hrvatskih dirigenata. Kao umjetnik iznimno široke glazbene naobrazbe, vrstan violinist i pijanist, te osebujan skladatelj, Dešpalj uživa neprijeporan ugled u zemlji i inozemstvu, osobito kao tumač standardnoga simfonijskog repertoara, ali i kao veliki promicatelj i interpret i djela hrvatskih skladatelja. Na repertoaru ima širok spektar svih stilskih smjerova, a osobito se zauzima za hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, unutar kojega je najdosljedniji i najupućeniji promicatelj opusa Stjepana Šuleka.