Ocjenjivački sud djelovao je u sastavu Bruna Bebić (glumica), Nenni Delmestre (redateljica), Karla Leko (studentica dramaturgije), dr. art. Mira Muhoberac (dramaturginja i teatrologinja, predsjednica Ocjenjivačkoga suda), Mladen Radovniković (kostimograf). Ostale nagrade Marul dobili su:

• Nagradu Marul za suvremeni dramski tekst festivalske predstave dobio je Ivor Martinić za predstavu Dobro je dok umiremo po redu Zagrebačkog kazališta mladih
• Nagradu Marul za režiju dobio je Saša Anočić za režiju predstave Kiklop Ranka Marinkovića Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb
• U kategoriji Nagrada za umjetničko ostvarenje (scenografija, kostimografija, dizajn svjetla, originalna glazba itd.) Marula je dobio Zdravko Stolnik za oblikovanje svjetla u predstavi Kiklop Ranka Marinkovića Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb
• Nagrade Marul za glumačka ostvarenja dobili su Ana Marija Veselčić za ulogu u vlastitoj predstavi Domaši u zajedničkoj produkciji Gradskog kazališta lutaka Split i Umjetničke akademije u Splitu, te Franjo Dijak za ulogu Melkiora u predstavi Kiklop Ranka Marinkovia Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb
• Nagrada Marul za dramaturgiju predstave/dramatizaciju/adaptaciju (lokalizaciju) pripada Saši Anočiću  za dramatizaciju romana Kiklop Ranka Marinkovića u istoimenoj predstavi izvedenoj u produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb

Slijede obrazloženja Ocjenjivačkog suda svih nagrada Marul

Nagrada za dramaturgiju predstave/dramatizaciju/adaptaciju (lokalizaciju)

Saša Anočić, za dramatizaciju romana Kiklop Ranka Marinkovića u predstavi: Ranko Marinković, Kiklop, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Većinom glasova.

Zagrabivši u srž Marinkovićeva romana, Saša Anočić ovom je dramatizacijom vješto prenio atmosferu predratnog Zagreba kao i unutarnjeg svijeta protagonista. Dosljedni i dozirani unutarnji monolozi unutar sveopće kakofonije i društvene dekadencije donose intimnu ispovijest prožetu strahom i neizvjesnošću dok dijaloške scene portretiraju brojne likove s kojima se Melkior Tresić susreće. Anočić uspješno obuhvaća složenu strukturu samog romana fokusirajući se ponajviše na elemente potrage za identitetom i ispunjenjem žudnje. Saša Anočić svojom je iznimnom dramatizacijom kultnoga hrvatskoga romana iz 1965. zaslužio prestižnu Nagradu Marul.

Nagrade za glumačka ostvarenja

Ana Marija Veselčić, za uloge u predstavi: Ana Marija Veselčić, Domaši, Gradsko kazalište lutaka Split u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u Splitu

Jednoglasno.

Ana Marija Veselčić svojom glumačkom iskrenošću, lakoćom prelaska između brojnih, uz to i bitno različitih likova, služeći se tek s nekoliko jednostavnih rekvizita, na ogoljenu scenu iznosi izuzetno dojmljivo te duboko emotivno scensko djelo. Iznimnom preciznošću i vještim balansiranjem među čitavom paletom emocija ova mlada glumica nenametljivo, ali snažno uvlači publiku u svijet domske djece i njihova odrastanja, pri čemu nikada ne prelazi u dociranje. Ana Marija Veselčić svojom je iznimnom glumom zaslužila prestižnu Nagradu Marul za najbolje glumačko ostvarenje.

Franjo Dijak, za ulogu Melkiora u predstavi: Ranko Marinković, Kiklop, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Većinom glasova.

Franjo Dijak nosivu je ulogu Melkiora Tresića, kazališnoga kritičara, diplomiranoga psihologa i filozofa koji se kreće zagrebačkim eksterijerima i interijerima u strahu od ratne mobilizacije ostvario dosljedno, koncentrirano i začudno, povremeno i s referencijama na Bustera Keatona, na nijeme i crno-bijele zvučne filmove, evocirajući i dolazak kinematografije i reklama u Zagreb. Dijalogizirajući s Melkiorovim alter egom, u uigranoj sinkronizaciji snimljenih unutarnjih razgovora sa samim sobom i s umjetnosti, na rubu snovitosti i fantazmagorije, nosi predstavu Kiklop gotovo bez fizisa i gotovo bez dodira s drugima. Strukturira začudnu unutarnju emotivnu i misaonu mizanscenu, imaginirajući Drugo kao prostor prepleta Phobosa, Erosa i Thanatosa. Franjo Dijak, suptilan i senzibilan glumac krhke građe, snagom glumačkoga umijeća, discipline i talenta pridonosi stvaranju i životu duboke i slojevite predstave, bolno prodirući i u naše današnje strahove te zaslužuje prestižnu Nagradu Marul za najbolje glumačko ostvarenje.

Nagrada za umjetničko ostvarenje (scenografija, kostimografija, dizajn svjetla, originalna glazba itd.)

Zdravko Stolnik, za oblikovanje svjetla u predstavi: Ranko Marinković, Kiklop, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Jednoglasno.

Ekstremno tešku zadaću, oblikovati svjetlo interijera i eksterijera i ljudske unutarnjosti uprizorena slojevitoga Marinkovićeva romana Zdravko Stolnik ostvaruje istodobno maestralno i suptilno. Igrom svjetlom i sjenama, svjetlosnim figuriranjem  likova, osoba i obrisa oblikuje atmosferu zagrebačkih kavana i ulica pred Drugi svjetski rat u bolnom dodiru s tijekovima svijesti Melkiora Tresića. Svjetlo bučnih kavana prelijeva se u sjene ljubavnih žudnja, a psihotična sjena ratne bolnice u sjenu koja prati protagonista događanja Melkiora Tresića. Oblikovanje svjetla u Kiklopu je ravnopravan i kreativan partner dramatizaciji, dramaturgiji, glumi, scenografiji, kostimografiji, režiji i glumi te glazbi. Blistav a samozatajan spoj kazališnoga i filmskoga pogleda oblikovatelju svjetla Zdravku Stolniku priskrbljuje prestižnu Nagradu Marul u umjetničkom području koje se rijetko ističe, a još rjeđe nagrađuje.     

Nagrada za režiju
Saša Anočić, za režiju predstave: Ranko Marinković, Kiklop, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Jednoglasno.

Redatelj Saša Anočić uspio je ostvariti vrhunsku, suptilnu i slojevitu inscenaciju zahtjevnoga tkiva Marinkovićeva Kiklopa, koji je u nizu anketa 20. i 21. stoljeća proglašen najboljim hrvatskim romanom, a neki ga kritičari i povjesničari književnosti drže remek-djelom književnog modernizma. Anočić se morao suočiti i s teškim a slatkim bremenom kazališnoga, filmskoga i televizijskoga nasljeđa: gotovo nema čovjeka u Hrvatskoj koji ne zna za izvrsnu adaptaciju i režiju Koste Spaića cjelovita Marinkovićeva romana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1976. i onu filmsku iz 1982. i televizijsku u pet epizoda redatelja Antuna Vrdoljaka. Anočić je redateljski uprizorio atmosferu predratnoga Zagreba i početka Drugoga svjetskog rata sa strahom kao temeljnim osjećajem, vodeći glumce dosljedno i točno od početka do kraja predstave iz vizure Melkiorova, ali i vlastita  ega i alter ega usredištena u Phobosu zbog rata i Erosu unatoč aktualnim lomovima i bolima svijeta prošloga i našega stoljeća. Nižući događanja i introspekcije rezovima i prepletanjem filmskih kadrova i prizora i montažom elemenata tijeka asocijativne svijesti, Saša Anočić realizirao je, uz drhtanje Thanatosa u pozadini predstave, originalno redateljsko ostvarenje za kazališne sladokusce koji mogu uživati u glumačkoj energiji cijeloga Gavellina ansambla te iznimnim ulogama protagonista, zasluživši Nagadu Marul za režiju predstave Kiklop.

Nagrada za suvremeni dramski tekst festivalske predstave

Ivor Martinić, za dramski tekst Dobro je dok umiremo po redu, predstava: Ivor Martinić, Dobro je dok umiremo po redu, Zagrebačko kazalište mladih

Većinom glasova.

Dramski tekst Dobro je dok umiremo po redu kroz obiteljsku priču progovara o esencijalnoj ljudskoj potrebi za ljubavlju i blizinom te strahom od napuštanja, samoće, a naposljetku i smrti. Martinić pažljivo secira obiteljske odnose kroz psihološku slojevitost likova koje vodi zaokruženo, suptilno, ponegdje i duhovito, čime uvjerljivo portretira odnose unutar suvremenog društva. Kroz prikaz generacijske razlike, ali i univerzalne ljudske potrage za sretnijim i boljim životom, autor svojim prepoznatljivim rukopisom otvara pitanja o odgovornosti i gubitku. Također, Martinić kroz motiv sina koji odlazi u Ameriku direktno progovara i o iseljavanju mladih iz Hrvatske, čime tekst dobiva dodatan sloj aktualnosti, a Ivor Martinić zaslužuje Nagradu Marul za suvremeni dramski tekst festivalske predstave.

Nagrada za predstavu u cjelini
Ranko Marinković, Kiklop, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Jednoglasno.

Dok se među nas sve više navlače silnice mogućega Trećega svjetskog rata i nagovješćuje stalno nova epidemija, predstava Kiklop, dramatizacija kultnoga i kanonskoga romana hrvatskoga književnika Ranka Marinkovića iz 1965., premijerno izvedena na dan Marinkovićeva rođenja, 22. veljače (2019.), Kiklopovim okom koje se mijenja u pozadini praznoga prostora (autorica je videa Jelena Sušac) i gole pozornice scenografa Saše Anočića, uz nijansirane i izvrsno izvedene kostime kostimografkinje Marite Ćopo, uz atmosfersku, sveprožimajuću glazbu, najviše uživo, talentirana Matije Antolića i suptilno svjetlo Zdravka Stolnika, neslobodu života prikazuje slobodom maštovite, nerijetko i duhovite i humoristične predstave (scena s vojnicima, basterkitonovske filmske scene i glumačke figuracije stvarnosti) koja osvaja kazalište kazališnim i umjetničkim, a ne estradnim sredstvima. U prvom dijelu predstave, s referencijama na strah od rata i nadu da se neće dogoditi mobilizacija, i u drugom dijelu predstave, koju redatelj Saša Anočić određuje prostorima ratišta, vojne bolnice i početka rata u proljeće 1941., naglašava se Uliksov tijek svijesti i Polifemov dolazak svih ratova. Za uspjeh ove velike i kompletne, snažne predstave uz maestralnu režiju Saše Anočića i umjetničku suradnju svih suradnika i članova tehnike zaslužan je cijeli Gavellin ansambl, koji diše kao jedno biće, a posebno duboka i precizna, potresna gluma suptilnoga Franje Dijaka kao introvertirana i plahoga intelektualca Melkiora Tresića i vehementnoga, strastvenoga Živka Anočića kao razuzdanoga boema i zavodnika Uga. Spojem Marinkovićeva trija Eros – Thanatos – Phobos priziva se moguće ozračje novih kataklizama i doziva atmosfera Domovinskoga rata u Hrvatskoj, posebno u Osijeku. Kiklop Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba velika je i moćna predstava kojoj zasluženo pripada Nagrada Marul za predstavu u cjelini 30. Marulićevih dana.