U današnji Split se seli Shawova trpka kritika engleskog društva s početka dvadesetog stoljeća, bespoštedno, humorom prožeto pokazivanje i prokazivanje njegovih odnosa, licemjerja, grčeva, ali i topline, ljudskosti i sentimenta kroz urnebesno komičnu i romantičnu priču natopljenu pitanjima fonetike. Likovi i situacije Pigmaliona naći će se unutar složenih muško - ženskih, periferno - centralnih, učiteljsko - učeničkih, došljačko - starosjedilačkih odnosa, kao i onih djece i roditelja, umjetnosti i kulture, politike i života, stvarne i retuširane slike. Likovi iz ove suvremene interpretacije Pigmaliona unajmljuju scenu splitskog HNK za proslavu rođendana, slušaju besramno osiromašen jezik javnih osoba i miješaju lokalnu blitvu s onom iz supermarketa.

U splitskoj verziji Pigmaliona profesor Higgins postaje od žena distancirani profesor Nikola Tartaglia kojega tumači Marjan Nejašmić Banić, a prodavačica cvijeća više nije Eliza Doolittle nego naša Kate Bitanga, priprosta Sinjanka iz Glavica Donjih koju igra Katarina Romac. A kad je već tako, ni Katin otac ne može više biti negdašnji Gospodin Doolittle, nego je on nužno Mate Bitanga kojega utjelovljuje Filip Radoš. Izvorna Gospođa Hill postala je Anđa Brđan, odnosno Brtjan, koju će reinkarnirati Nives Ivanković, a Nenada Srdelića vidjet ćemo kao pukovnika Pickeringa, odnosno cijenjenog fonetičara prof. Gilića. Tu su još Petra Kovačić Pavlina i Pere Eranović koji tumače uloge mladih Brtjana, Afrodite i Franje razmažene nove generacije Brtjana koji još uspješnije od majke skrivaju svoje brđansko porijeklo. Snježana Sinovčić Šiškov i Andrea Mladinić u ulogama su dvije žene koje skrbe za 40godišnjeg profesora Tartagliu, prva kao majka Magdalena, druga kao odana spremačica i domaćica gospođica Mirna. Stipe Radoja je u ulogama konobara i policajca, Andrijana Vicković je novinarska posvuduša Sanja. Veteranka splitske kazališne scene Dara Vukić pojavljuje se u ulozi babe Luce, točno 65 godina nakon što je debitirala na sceni splitskog kazališta upravo ulogom u jedinoj dosadašnjoj splitskoj inscenaciji Pigmaliona.

„Rad na adaptaciji Pigmaliona bio je složeniji nego što sam to isprva očekivala. Pokazalo se, naime, kako je situacija u Splitu i Hrvatskoj danas puno apsurdnija nego ona u Londonu s početka 20. stoljeća gdje je smještena radnja Shawova Pigmaliona, a to mi je otvorilo više prostora pa se ta adaptacija okrenula u jednom drugom smjeru. Veliki dio likova smo eliminirali a neki su likovi narasli i dobili na puno većoj važnosti nego smo to u početku planirali. Primjerice, članovi obitelj Brtjan u izvorniku su sporedni likovi na razini funkcija a kod nas su oni jako bitan dio predstave kao primjer ljudi koji u novu sredinu dolaze sa svojim jezikom“ kazala je, između ostalog, na medijskoj konferenciji dramaturginja Ana Prolić.

„Znanje, umijeće govorenja, retorika kod nas su došli na izrazito nisko mjesto na ljestvici poželjnih društvenih kvaliteta i osobina“ rekao je redatelj Mario Kovač. „Zaglupljivanje koje se dešava na globalnom nivou. Televizija je od sredstva za edukaciju postala sredstvo zaglupljivanja masa. Intenet, zamišljen primarno kao prostor razmjene informacija, znanja i povezivanja znanstvenika, pretvorio se u kloaku gdje su glas dobili i oni kojima bi glas, možda, trebalo oduzeti, koliko god to grubo zvučalo. U ovoj romantičnoj komediji sve se svodi na sudar svjetova oličen u susretu Kate Bitange i profesora iz fine splitske obitelji Tartaglia. Pri tom, željeli smo napraviti komediju koja se nikom ne ruga. Puno je lakše pecati aplauz bacanjem torte u lice ili udaranjem nekog u stražnjicu. To je lako, nije to nikakvo umijeće ni znanje. Puno je teže napraviti mrežu međuljudskih odnosa koje će glumci uvjerljivo prenijeti a publika pratiti s pažnjom, ne znajući više na kraju za koga bi navijala jer su joj svi na neki svoj način dragi. Vjerujem da smo napravili dobru predstavu koja će biti rado gledana.“

Pored redatelja Marija Kovača i dramaturginje Ane Prolić, kostimografkinja Morana Petrović, scenograf Davor Prah, skladatelj Tomislav Babić, jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova. Dijalektalnu prilagodbu izvršio je Jasen Boko, a oblikovatelji svjetla I zvuka su Srđan Barbarić i Petar Ivanišević.

Nakon premijere u petak 22. studenog s početkom u 20 sati, do kraja godine Lepurica će se izvoditi 23, 25, 26. i 27. studenog te 19. prosinca. Sve reprizne izvedbe započinju u 19:30 sati.