Iako je iza tebe već jako mnogo profesionalnih kazališnih (scenografskih i kostimografskih) angažmana još si uvijek mladi umjetnik, čiji kreativni vrhunci tek slijede. Svaka je premijera izazov (pa i stres), no praizvedba je nešto što ne iskuse svi umjetnici. Kakve emocije je to kod tebe izazvalo – od prvog dogovora do premijere?

Radi se o velikom baletnom projektu, poput Orašara, koji sam radio 2021. godine. HNK u Osijeku imat će novu veliku predstavu za sve generacije. Zadovoljstvo mi je ponovno raditi s koreografom predstave Sveborom Sečakom, s kojim sam 2014. radio na vrlo uspješnom baletu Vragolasta djevojka. To je bila velika prilika, skromnim smo budžetom napravili odličnu predstavu. Kao za bilo koju veliku kazališnu predstavu, pripremao sam se pola godine unaprijed. Sada smo u završnoj fazi izrade scenografskih elemenata, ali i kostima. Ponovno surađujem s troje studenata s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, koji predano rade u doradi kostima i oglavlja za plesače, ali i bitnih scenografskih elemenata. Samo ukrasa za glavu ima više od 70.

Koliko su trajale istraživačke pripreme, prije nego si nacrtao prve skice?
Počeo sam sa skicama još u ljeto, pregledavajući brojne knjige, ali i filmove, no uvijek slijedim misao koreografa te zajedno dolazimo do likovnog rješenja. U procesu tražim palete boja za određeni kostim, ali velika inspiracija dolazi gledajući tkanine, ukrasne trake i sl. Uz likovne skice, radim i tehničke, koje su jako važne za produkciju u radionicama.

Koliko si skica nacrtao? Računajući i one koje nisu na koncu završile kao kostimi.
Više od 45 likovnih skica te isto toliko tehničkih vezanih za kostim, te posebno scenografske, koje radim na računalu. Kada radim veliku predstavu, uvijek dodajem koju skicu više, te se poslije uglavnom pokaže koliko je nečega viška ili manjka. U procesu rada na predstavi puno se toga promijeni, na to sam uvijek spreman. Upravo sada osmišljavam plašt za ulogu čarobnice, koji nije bio u planu.

Kostimi u baletu moraju odražavati karakter lika (dizajnom, bojama). Kako doskočiti tomu da budeš dovoljno jasan, a ne doslovan?
Zavisi o kojem se djelu radi. Primjerice, velika je razlika raditi kostim za klasični balet ili za suvremeni. Do sada sam radio samo jedan apstraktni balet, sve drugo je klasika, koja mi leži. U klasičnom, ali i neoklasičnom baletu kostim nosi predstavu, kao i scenografija. Likovnost nam određuje mjesto i vrijeme u kojem se radnja događa. U ovoj produkciji imamo i animacije zagrebačkoga umjetnika Zdenka Bašića, koja će se upotpuniti mojom scenografijom.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje.