Nagradu za dramsko djelo Marin Držić Ministarstvo kulture dodjeljuje u svrhu poticanja hrvatskog dramskog i kazališnog stvaralaštva. Pod tim imenom Nagrada se dodjeljuje od 1991. godine. Stručno povjerenstvo pri Ministarstvu kulture, sastavljeno od tri ugledna kulturna djelatnika, donosi odluku o nagrađenim tekstovima.
Nagrađenim autorima nagrada se dodjeljuje u novčanom iznosu: prva nagrada iznosi 40.000,00 kn, druga nagrada 30.000,00 kn, a treća 20.000,00 kn. U slučaju da dva autora ravnopravno dijele jednu nagradu, svaki dobiva puni iznos. Ministarstvo se također obvezuje sufinancirati postavljanje na scenu nagrađenih tekstova.

Svečana dodjela Nagrade 'Marin Držić' tradicionalno se održava na otvorenju Festivala hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu. Dobitnicima se tom prigodom uručuju brončane skulpture akademskog kipara Damira Mataušića, a predviđeno je i javno čitanje nagrađenih tekstova tijekom Festivala.

Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo "Marin Držić" za 2016. godinu pristigla su 52 dramska teksta. Od prijavljenih drama vrijednošću se izdvojilo deset naslova, a pet ih je zaslužilo nagrade. Tematski, drame variraju od materijala izrazite društvene kritičnosti, ponekad i uznemirujućih u svojoj zagledanosti u kompleksnost vremena i prostora u kojima živimo, do posve intimističkih cjelina; od pseudopovijesnih igara, do distopijskih komada; od "stilskih vježbi", do tekstova koji naglašavaju svoju intertekstualnost i svijest o kazalištu (u kazalištu). U formalnom smislu raznorodnost prijavljenih drama još je veća i kreće se u rasponu od klasičnih do dijelom postdramskih naslova, od pokušaja ispisivanja žanrovskih djela sa svojim čvrstim okvirima s kojima se ponekad ulazi u polemičan dijalog, do dramskih tekstova slučajno ili namjerno vrlo bliskih drugim književnim rodovima i vrstama.

Stručno povjerenstvo u sastavu Ksenija Marinković, dramska prvakinja (predsjednica), Mario Kovač, kazališni redatelj i Dubravko Mihanović, dramatičar i dramaturg, svoje odluke o nagrađenima obrazložilo je na sljedeći način:

Prva nagrada 

Davor Špišić: Zidarija
Jasna u misli, ironična u postupku i duhovita u elaboraciji, Zidarija je jedna od onih drama koje vješto plove prostorom između potresnog i duhovitog, globalnog i intimnog, grubog i nježnog, a sve kako bi se gnjevno obrušila na društvo naopakih vrijednosti, čija je vlast neraskidivo sljubljena s kriminalom, a strukture nagrizene korupcijom. Društvena kritičnost ovdje, međutim, odbija biti doslovnom, već se radije poigrava stereotipima i očekivanostima, iznenađujući nas drskim rješenjima i izmještanjem emotivnog fokusa. Gorak je ovo, angažiran, cinično zabrinuti poziv na kazališni ples, praćen mariachi glazbom i koreografiran prizorima maloljetničkog nasilja.

Druga nagrada - ravnopravno dijele:

Dora Delbianco: Kad je stao svijet
Melankolična komedija Kad je stao svijet podjednako posuđuje od čeških humorista i harmsovskog apsurda, situacijske komike i satiričnih alata, da bi se ispisala do zavojite cjeline premrežene bizarnim situacijama. Galerija obično-neobičnih likova priziva punokrvnu ansambl-predstavu, čije zaigrano putovanje počinje jednim tajanstvenim nestankom, a završava u nasilnoj spirali političkog pragmatizma. Zamah ove drame ambiciozan je, ali usprkos tome što se pred nama pojavljuju predsjednici i ministri, veleposlanici i zastupnici, inspektori i novinari, pa i sâm papa, osjećamo da smo u tekstu koji nas na sebe nagovara neuhvatljivom toplinom i razoružavajućim šarmom.

Dino Pešut: Stela, poplava
Tekst tamne vitalnosti i snažnih žudnji, Stela, poplava posveta je kazalištu i glumicama, dramska elegija o usamljenosti i izmještenosti, o pogrešnim odabirima i potrazi za identitetom. Hotelska soba i lica koja se u njoj spotiču i udaraju jedna o druge, odbijajući se o nemogućnosti ili nesposobnosti da vole i budu voljena, da se ogriju, dovoljni su za niz strasnih sukoba čiji sudionici poput boksača "gube dah i ne predaju se". Stela, poplava nadahnuta je drama, istodobno raskošna i minimalistična, grandiozna i komorna. Voda koja na njenom kraju prodire i ispire sve pred sobom, suza je i rijeka, kiša i ocean, a dramska su lica, kao i svi mi, "mali mokri bogovi nasukani na obalu".

Treća nagrada -  ravnopravno dijele:

Marina Vujčić: Podmornica
Trio-drama izuzetne ljupkosti, usredotočena dijaloška meditacija o moći umjetnosti da zbližava, tješi, osnažuje i krijepi svojom ljepotom, Podmornica je tekst koji osvaja suptilnim humanizmom i prigušenom osjećajnošću. A tu je i vjera u moć priče i glazbe, u snagu jezika, sposobnih suprotstaviti se otuđenosti, letargiji, potrebi da se ponašamo kao da "ćemo živjeti sto godina pa imamo pravo biti nezadovoljni bar pedeset". Komad je ovo i o starosti i izolaciji, o tome što ostaje od nas kad nam se izvanjski svijet posve smanji – možda na samo jednu sobu, tijesnu i malu, i tek jednog posjetitelja – pa poniremo u sebe i ondje pronalazimo neočekivane prostore ispunjenosti.

Damir Markovina: Paščad
Tragikomedija o razdirućim podjelama u našem društvu, o neumrloj vjeri u vrijednosti jednog sustava iščezlog u povijesti, o ratovima što još uvijek traju, o ljudima koji su jedni drugima vukovi, o neraščišćenim računima prenošenim s generacije na generaciju, o pohlepi i velikodušnosti, o relativnosti pobjede i poraza, Paščad je duhoviti pogled na tranzicijski nesklad ovih prostora. Tupo zurenje u televizijski ekran, prijeteći povici s ulice, klavir ostavljen po strani, stvaraju sugestivnu, pomalo klaustrofobičnu atmosferu jednog svijeta koji više nema kamo ili ne zna kako, a u čijem je središtu figura Bake, neuništive, živopisne, borbene, blistave uloge za glumicu starije generacije. 

 
Uz nagrađene tekstove, Povjerenstvo za uprizorenje preporuča još pet naslova:
Miro Gavran: Kuća iz snova
Sanja Ivić: Hodanje je zdravo i nadasve korisno, a čitanje...?
(šturi dijalozi i pokoji monolog u 5 prizora s epilogom i odjavnom špicom)
Igor Ivko: Jučer. Danas. Sutra
Sebastian A. Kukavica: Sinaj
Luka Mavretić. Nešto poput autobusa