Dodjelom nagrada Hrvatskog narodnog kazališta Split i ove godine splitska nacionalna kazališna kuća obilježava 121. godina od podizanja kazališne zgrade na današnjem Trgu Gaje Bulata. Nagrade nose imena istaknutih umjetnika koji su svojim radom i životom bili vezani uz splitski teatar, a dodjeljuju se za umjetnička ostvarenja i ukupan doprinos HNK Split tijekom dvije protekle kazališne sezone. Ove su godine nagrađeni maestro Nikša Bareza i to nagradom Ivo Tijardović za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji rad i svekoliki doprinos splitskom kazalištu, a Elena Nikolaeva, Ivica Čikeš. Trpimir Jurkić i Lina Vengoechea dobili su nagrade Ana Roje, Ante Marušić, Marko Fotez i Rudolf Bunk za svoja umjetnička dostignuća u baletu, operi, drami, te scenskom oblikovanju.
Nagrade HNK Split ustanovljene su 2003, u spomen na dan 6. svibnja 1893. kada je svečano, na oduševljenje splitskog puka i građanstva čijim je odricanjem izgrađeno, otvoreno splitsko Obćinsko kazalište. „Raduj se, ponosni Splite, radosti svojoj; / veseli se veselju čitavoga hrvatskoga roda! / Krasan je novi hram tvoj, o Thalijo božanstvena; / na gordom Balkanu ne podigne ti čovječja desnica ljepšega. / Hvala ti, Splite napredni, slava ti Splite ponosni!“ tako je tih dana Petar Kuničić u stihove prenio ponos grada koji je izgradio novi, velebni teatar, zdanje koje je do danas središte splitskog kazališnog života. Nagrade nose imena Ive Tijardovića, Ane Roje, Ante Marušića i Marka Foteza, umjetničkih veličina koje su ostavile trajan trag u povijesti ove kazališne kuće.
Odluke o nagradama donijelo je stručno povjerenstvo čiji je predsjednik bio prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, a u sastavu su bili i Andro Krstulović Opara, Frane Galzina, Vinka Ježina, te ravnatelji Opere, Baleta i Drame HNK Split Ivan Hut, Dinko Bogdanić i Žarko Radić.
Nagrade HNK Split s obrazloženjima
Nagradu «Ivo Tijardović» za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji umjetnički rad i svekoliki doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Split, stručno povjerenstvo dodijelilo je maestru Nikši Barezi
Nagradu Ivo Tijardović za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji umjetnički rad i svekoliki doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Split,
Nikša Bareza je klasičnu gimnaziju i glazbenu školu završio u Splitu, nakon kojih upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi maestra Slavka Zlatića. Još za studija korepetitor je u Zagrebačkoj operi, potom dirigent, a od 1957. godine asistent Milanu Sachsu kod kojega je i diplomirao ravnajući Verdijevom operom Un Ballo in maschera (1959). Usavršavao se u Salzburgu kod Hermanna Scherchena i glasovitog dirigenta Herberta von Karajana. Surađujući s maestrom Lovrom pl. Matačićem razvio je afinitet prema simfonijskoj glazbi, napose prema opusima Antona Brucknera i Gustava Mahlera, a iskustvo je stjecao i radeći s kolegama dirigentima kao što su Ferdinand Leitner, Otmar Suitner i Nokolaus Harnoncourt. Od 1965. do 1974. obnašao je i dužnost direktora Opere HNK Zagreb, gdje je postavio impozantnu nisku opernih naslova. U rodnom Splitu Bareza je kao dirigent debitirao premijerom Verdijeve opere Don Carlo (HNK Split, 1963), što je ujedno bilo i prvo cjelovito postavljanje te opere u Splitu. Na Splitskom ljetu dirigirao je sljedeće opere: Rigoletto, Aida, Traviata, Madam Butterfly, Simon Boccanegra, Orfeo, Krunidba Poppeje, Nerone, Mosè, Seviljski brijač, Mila Gojsalića, Stanac, Attila, Oedipus Rex i Otello; a u HNK Split: Boris Godunov, Carmen, Un Ballo in maschera, Guglielmo Tell, Turčin u Italiji, Orfej u podzemlju, Judita i Rigoletto. Ranih sedamdesetih započinje Barezina sve intenzivnija internacionalna karijera. Nastupa u Sankt Petersburgu, Rigi, Minsku i Moskvi, a zatim postaje glazbeni ravnatelj Opernhausa u Zürichu od 1978 - 1981.,te Opernhausa u Grazu od (1981 - 1990), od (1992 - 2010 je šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a , te filharmonije "Robert Schumann" iz Chemnitza od 2001 - 2007. Boraveći u inozemstvu surađuje je s brojnim suvremenim skladateljima kao što su: Dmitri Šostakovič, Benjamin Britten, Carl Orff, Luigi Dallapiccola, Luigi Nono, Oliver Messiaen, Gian Francesco Malipiero, Goffredo Petrassi…, a mnoga njihova djela višekratno je dirigirao. Najznačajniji međunarodni događaj iz tog razdoblja bilo je postavljanje integralne verzije Prstena Nibelunga (Ringa) Richarda Wagnera u Grazu. Od 1991. počinje Barezina suradnja s milanskim opernim kazalištem Teatro alla Scala gdje je ravnao produkcijama opera Parsifal, Die Walküre, Siegfried, Das Götterdämmerung , Fidelio , Manon Lescaut, La Bohème, Tosca, Madam Butterfly, Andrea Chénier i Il Trovatore. Također uspješno ravna najuglednijim svjetskim orkestrima u vodećim opernim kućama: Mozarteum Orchester Salzburg, Norske Opera iz Osla, Statni Opera u Pragu, Staatsoper u Beču, Münchenu, Hamburgu, Berlinu, Frankfurtu, Leipzigu, Semperoper Dresden, Theatre Champes-Elysees u Parizu, Teatro Regio u Parmi, Teatro Regio u Torinu, Teatro La Fenice u Veneciji, Teatro Carlo Felice u Genovi, Teatro Comunale u Firenci, Teatro San Carlo u Napulju, Teatro Massimo u Palermu, Teatro Lirico u Cagliariju, Teatro Filarmonico u Veroni, Gran Teatro all'aperto u Torre del Lagu, Teatro Verdi u Bussetu, Teatro Verdi u Trstu.
Nagradu «Ante Marušić» za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK Split u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je nacionalnom prvaku Ivici Čikešu.
Nagradu Ante Marušić za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK Split u sezoni 2012./13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je
Ivica Čikeš nacionalni je operni prvak i svjetski poznati bas.U rodnom je gradu završio Višu pomorsku školu, da bi nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja, započeo vokalno školovanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Kraće vrijeme studirao je pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog. Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u d-molu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" (2009), te tu ulogu ponovno pjeva u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011). Na pozornicama izvan HNK- Split Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga; u HNK Zagreb: La Forza del destino, Nabucco, Boris Godunov, Seviljski brijač, Pepeljuga, Norma, Nikola Šubić Zrinjski. Značajnu suradnju ostvaruje i sa HNK-Rijeka gdje je pjevao u operama La Forza del destino, Nabucco, La Gioconda, te u Papandopulovoj Sunčanici i Paraćevoj Juditi. U HNK Osijek pjeva u: Bellinijevoj La Sonnambula.Posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila , gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner tenor José Cura. U Bugarskoj je nastupio kao Filip II. u Don Carlu, a u SNG-u Ljubljana nastupio je u Nabuccu .Od posljednjih uspješnih nastupa u Italiji treba spomenuti gostovanja u kazalištu Politeama u gradu Lecce,gdje je 2012. pjevao ulogu Escamilla u Bizetovoj Carmen , da bi vrhunac dosadašnje njegove karijere svakako bio nastup 2013. u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu u Carnegie Hallu u New Yorku gdje je sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem .
Nagradu «Marko Fotez» za najbolje umjetničko ostvarenje u Drami Hrvatskog narodnog kazališta Split u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je dramskom umjetniku, prvaku Drame HNK Trpimiru Jurkiću.
Nagrada Marko Fotez dodjeluje se, ne prvi put, Trpimiru Jurkiću zaslužnom glumcu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, čovjeku koji
Ipak, iznad svega Jurkić je u posljednje dvije godine svoju glumačku superiornost dokazao u tri djela klasičnog repertoara koja zahtjevaju izuzetnu glumačku sposobnost i vladanje scenom. Kao Peer Gynt u Ibsenovoj drami i režiji Gorana Golovka pokazao je impresivan raspon svoga dara, koji je u kombinaciji s izuzetnom disciplinom i suzdržanom, ali dramatičnom gestom kulminirao u ovoj kreaciji. Bergmanov Viktor u Jesenjoj sonati (režija Dario Harjaček) omogućio mu je da publici otkrije suptilne mogućnosti svojih tihih dramskih tonova, dok je u Shakespeareovom Timonu Atenjaninu odigrao kompleksnu ulogu Apemanta, koji je najbolje pokazao snagu Jurkićeve kreativne zaigranosti i užitka u scenskom ludizmu.U punoj glumačkoj zrelosti i naponu kreativne snage Trpimir Jurkić će zasigurno nastaviti obilježavati život Drame splitskog HNK i u godinama koje dolaze tako da je ova nagrada ne samo priznanje za njegove bivše uspjehe nego i putokaz za one koje su pred njim.
Nagradu «Ana Roje» za umjetnička ostvarenja u Baletu, u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je prvakinji Baleta HNK Split, gospođi Eleni Nikolaevoj.
Povjerenstvo je nagradu Ana Roje za umjetničke kreacije u proteklom dvogodišnjem razdoblju dodijelio prvakinji baleta Hrvatskog
Nagradu "Rudolf Bunk" za najbolja umjetničko ostvarenja u scenografiji u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je gospođi Lini Vengoechea
Povjerenstvo se odlučilo dodjeliti nagradu Rudolf Bunk u području scenografije, kostimografije iscenskog oblikovanja, venecuelanskoj
Lina Vengoechea rođena je u gradu Maracaibu u Venezueli. Nakon studija sociologije i povijesti umjetnosti u Caracasu i Bostonu, specijalizira kuturni menadžment za neprofitne institucije. U svojoj je domovini od 1985. do 1993. bila ravnateljica kulturnog Centra Bellas Artes koji udomljava i Teatar Bellas Artes. Utemeljiteljica je Nacionalnog omladinskog teatra Venezuele kojim je ravnala četiri godine, utemeljiteljica je Internacionalnog festivala umjetnosti u Maracaibu, čija je predsjednica tri godine, te je jedna od utemeljiteljica Umjetničkog multimedijalnog centra Lia Bermudez. Članica je upravnih odbora u nekoliko venezuelskih kulturnih institucija. U posljednjih dvadeset i pet godina sudjeluje u više od šezdeset kazališnih produkcija kao scenografkinja, glazbena suradnica i audio-vizualna oblikovateljica u venezuelskim, hrvatskim, slovenskim, talijanskim i makedonskim kazalištima. Prevoditeljica je više dramskih tekstova s hrvatskog na španjolski i engleski jezik.