remijera je to koja je bila planirana za kraj veljače, odgođena zbog epidemiološke situacije, pa već 
kupljene ulaznice za neodržane izvedbe vrijede za one predstojeće. Tako svi koji su ulaznice kupili za 
premijeru koja je trebala biti 25. veljače vrijede za izvedbu 28. ožujka, one kupljene za neodržanu 
izvedbu 27. veljače vrijede za 30. ožujka, a s ulaznicama kupljenim za 28. veljače ulazi se na izvedbu 1. 
travnja. Na izvedbi 1. travnja kao dirigent debitirat će maestro Veton Marevci a ulogu Renata tumačit će 
bariton Marko Lasić. 
Pored glazbeno-scenske raskoši, karakteristične za čitav opus Giuseppea Verdija, ovu operu krase i 
nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost cjelokupne partiture. Pored toga, u redateljskoj viziji 
Gorana Golovka svevremenski motivi poput časti, ljubavi, prevare i oprosta, vješto su nijansirani u okvire 
našega vremena. „Naše vrijeme, ili ovaj trenutak kojeg živimo već dvije godine, nametnulo je i formu ove 
predstave. Mehanizmi stvarnosti redovito su jači od naših emocionalnih sklopova, što se posebno bolno 
potvrđuje u ovim pandemijskim godinama, naročito u kazalištu koje još opstaje i opstat će, jer ga ni 
jedno drugo iskustvo ne može zamijeniti, ma koliko bilo potpomognuto novim tehnologijama i 
virtualnim stvarnostima. Iako su imena protagonista preuzeta iz 'bostonske' verzije, radnja naše 
predstave smještena je danas, u neku neimenovanu zemlju, a moguća je i u našem Splitu“, kaže sam 
redatelj Golovko.
Intrigantna priča o uroti, izdaji i ljubavi prošla je trnovit put prije praizvedbe 1859. Libreto Antonija 
Somme izvorno se temeljio na stvarnom događaju, atentatu u kojem je 1792., na krabuljnom plesu, 
ubijen švedski kralj Gustav III. No, zbog cenzorskih zahtjeva više je puta mijenjano mjesto i okolnosti 
radnje, kao i sam naslov, koji je izvorno trebao nositi ime ubijenog kralja (Gustavo III di Svezia). Nakon 
više izmjena, konačno je radnja preseljena iz Europe u Sjevernu Ameriku, u Boston, ime promijenjeno u 
Krabuljni ples (Un ballo in maschera) a umjesto u napuljskom kazalištu San Carlo koje je djelo naručilo, 
praizvedba se zbila u rimskom Teatro Apollo. No, svim poteškoćama unatoč, 23. po redu od 28 
Verdijevih opera polučila je izniman uspjeh već pri prvoj izvedbi. Verdi je stvorio remek-djelo glazbene 
drame. Operni se velikan u Krabuljnom plesu fleksibilnijom i izbalansiranom strukturom riješio unaprijed 
utvrđenih glazbenih formi talijanske opere 19. stoljeća. Arije su relativno kratke, ansambli pretapaju suprotstavljena raspoloženja a scene ne slijede nužno konvencionalne strukturalne dizajne. Majstorstvo 
orkestracije koja pokreće i razvija dramu, pokazano već kod ranijeg Rigoletta, Verdi je nastavio razvijati. 
Neobičnije je bilo njegovo korištenje humora, kako bezbrižnog tako i sardoničnog, u tragičnom 
kontekstu.
Snažni adut predstojeće produkcije omiljenog opernog naslova je i pjevačka podjela, kao i autorski tim. 
Pored navedenih protagonista Jote, Meića, Schillaci i Kusanović, u ostalim će ulogama na premijeri i 
repriznim izvedbama nastupati: Branka Pleština Stanić, Tea Požgaj, Neda Aleksić, Joško Tranfić, Vlatko
Belas, Mate Akrap, Felipe Čudina i Božo Župić. U kasnijim će izvedbama osim spomenutog baritona 
Marka Lasića u ulozi Renata kao Amelia će nastupiti Julia Radosz. Autorski tim pored dirigenta 
Lipanovića i redatelja Golovka čine još: scenograf Marin Gozze, kostimograf Mladen Radovniković, 
zborovođa i suradnik dirigenta Veton Marevci, scenski pokret potpisuje Lev Šapošnikov, oblikovatelj 
svjetla je Srđan Barbarić, autor videa Darko Škrobonja, suradnica redatelja Jelena Bosančić, a koncertni majstor je Valter Lovričević