Ispravci ritma, predstava nastala u koprodukciji nekoliko kazališnih kuća, predstavlja kvalitetan spoj privatnoga i etabliranoga kazališta i renomiranoga kazališnog festivala. Tekst Gorana Ferčeca nastao je na temelju antologijske zbirke priča Pavla Pavličića naslovljene Dobri duh Zagreba i kultnoga Tadićeva filma Ritam zločina u kojemu statističar Fabijan pokušava ponovno uspostaviti ritam razbojstava svojim ubojstvom. Četrdeset godina nakon nastanka Pavličićeve pripovijetke Goran Ferčec vraća se temi opsesije ritmom gradskog života i uloge zločina u njemu. U predstavi se propituje može li kazalište utjecati na ritam grada, njegovih stanovnika, političke svakodnevnice; može li kazalište ponuditi estetička istraživačka oruđa i oblike isljeđivanja nasilja i njegovih posljedica? Uloge tumače: Livio Badurina, Mislav Čavajda, Dušan Gojić, Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, te Ivan Bošnjak koji svira trombon. Autorski tim, osim redatelja Gorana Sergeja Pristaša čine i koreografkinja Nikolina Pristaš, dramaturzi Ivana Ivković, Tomislav Medak i Diana Meheik, scenograf Marko Tadić i kostimograf Silvio Vujičić. Autori glazbe i zvuka su Radu Malfatti, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, a producent je Danijel Popović.

Ni prijatelj ni brat autorice i redateljice Marine Petković Liker, nastao u produkciji Umjetničke organizacije Četveroruka specifičan je projekt koji se ostvaruje u jednom stanu kao sjećanje na jednu ulicu, na jednu obitelj, na jedno prijateljstvo. Prostor nalikuje i filmskome setu s laptopom, projektorom, zvukovima koji se s njega reproduciraju i u kojemu su gledatelji i sukreatori događanja. Pogled kroz prozor otkriva zelenilo koje nikako ne odustaje od ljeta. A možda ga i ne vidimo, jer je mrak. Povremeno zatreperi svjetlo lampica, opet pripadajućih drugom dobu. U jednom stanu dvije žene razgovaraju. I ne razgovaraju. Supostoje. Nataloženi tragovi nekih prošlosti umjesto prašine lebde nad praznim policama. Tuđi? Njihovi? Naši, zajednički? Svaku je prošlost moguće utrpati u plastičnu vrećicu. Ili džepove kaputa. Pa ipak, ponekad u stanu za njih nema dovoljno mjesta. Predstavu izvode Lada Bonacci i Aleksandra Naumov. Dramaturginja je Maja Sviben koja zajedno s autoricom Marinom Petković Liker supotpisuje dizajn scene i svjetla, snimateljice su Eva Kraljević, Nina Đurđević i Nives Milješić, montažu slike potpisuje Jelena Modrić, a montažu zvuka Luka Gamulin.

Brodolomke, predstava nastala na temelju teksta Ane Maras Harmander u režiji Krešimira Dolenčića i u koprodukciji Kazališta Moruzgva i Ludens teatra tragikomična je priča o četiri žene zarobljene istim problemom. Sve njih, a one su Hana, Beba, Dinka i Mateja, u statistički gotovo nemoguću kombinaciju povezat će terapija plesom koju vodi ništa manje osebujan bivši ovisnik Željko. Dinamika njihovih odnosa otkriva osobne konflikte koji na posve neočekivan način svoja razrješenja pronalaze kroz podršku i suosjećanje. Terapijska izolacija predstavlja pusti otok na koji su nasukane putnice s različitih brodova, kruzera, gumenjaka, jedrilica ili teretnjaka. Iako ne pripadaju istoj floti, sudbine ovih brodolomki nose prepoznatljive, univerzalne probleme, jer njihovo svakodnevno sredstvo utjehe, samo je posljedica krize društva. Predstava problematizira odnos prema ženi u kazalištu i u društvu, odnos prema drugome, obiteljsku neravnopravnost, stigmatiziranje različitosti, kao i pošast alkoholiziranja koja ih dovodi u bolnicu za ovisnosti. Daria Lorenci Flatz, Ecija Ojdanić, Sanja Milardović, Nataša Kopeč i Sven Šestak glume, pleše i pjevaju. Dramaturginja je Ana Tonković Dolenčić, koreografkinja Ilona Cvitić, skladatelj i autor glazbenih aranžmana Mario Mirković, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, scenografkinja Irena Kraljić, a oblikovatelj svjetla Martin Satović.